Kako preživjeti majčinstvo i biti super mama klincima?

Zanima te kako izgleda majčinstvo? Da li je naporno biti mama male djece? Pitaš se da li je majčinstvo za tebe i da li si spremna za taj iskorak u svojem životu? Kako izgleda jedan dan u životu mame i koje sve probleme majčinstvo donosi sa sobom?

Bez obzira na to koliko je majčinstvo naporno, vjerujem da će ti svaka mama reći kako su djeca nešto najljepše što im se u životu dogodilo. Kao i za sve u životu, ni za majčinstvo ne postoji pravi trenutak, jer je svaki trenutak ispravan. No, da bi ti predočili kako zaista izgleda majčinstvo, odlučili smo porazgovarati s poznatom mamom blogericom – Petrom Ninčević.

Petra je ponosna mama dvoje male djece, koja svoje majčinske avanture prenosi svojim vjernim sljedbenicima putem bloga Lipstick Mom. Zabavan i edukativan sadržaj koji stvara nastaje iz ljubavi prema blogiranju, a ogromnu ljubav ulaže i u svoje obiteljske odnose (klince i muža), za koje kaže da su joj sve na svijetu. Blog je pokrenula na prvom porodiljnom dopustu, bez velikih blogerskih ambicija. Danas ima mnogobrojne sljedbenice na društvenim mrežama koje prate njezine majčinske avanture i uče kako lagodno preživjeti majčinstvo.

U razgovoru s nama Petra nam je otkrila mnoštvo izazovnih situacija koje donosi majčinstvo, ali nam je isto tako ponudila i kvalitetna rješenja koja će pomoći svakoj (budućoj) mami. Stoga, ako razmišljaš o majčinstvu ili već imaš klince, u nastavku teksta možeš pronaći odgovore na sljedeća pitanja: da li bi svaka žena trebala iskusiti majčinstvo, koji su najstresniji događaji u životu mlade mame, kako pripremati hranu za djecu, koje taktike iskoristiti za održavanje doma čistim, gdje i kako kupovati odjeću za djecu, koje su najbolje igračke za djecu, koliko je vremena potrebno provoditi s klincima, na koji način ih odgajati, da li su djeca i majčinstvo nešto najljepše u životu žene, itd.

Treba li svaka žena iskusiti majčinstvo?

Moderan stil života donio nam je neke nove trendove, a koji su uzrokovali da se sve manje žena odlučuje za rađanje djece. Mnogi se pitaju zašto je tome tako i griješe li te žene kada donesu odluku da neće imati djece? Nije li majčinstvo nešto najljepše što se može dogoditi u životu žene? Upitali smo Petru da li smatra da bi svaka žena trebala postati majka i kako donijeti ispravnu odluku? Evo što Petra kaže:

“Mislim da svaka žena zna najbolje za sebe hoće li je uloga majčinstva ispuniti i sukladno tome treba donijeti odluku. Ja osobno nikad nisam bila ushićena oko majčinstva i da budem iskrena, izbjegavala sam djecu. No, znala sam da jednog dana želim bar dvoje djece i da ću njih voljeti najviše na svijetu i biti im super mama. No nisam planirala kad će se to dogoditi.

Majčinstvo je predivno, ali je i izrazito teško i zahtjevno. Stoga, nemam nikakvih predrasuda prema ženama koje ne žele biti majke. Rođenje djeteta meni je najbitniji i najljepši događaj u životu. No, ja sam htjela biti mama i to je za očekivati. Mislim da niti jedna mama ne zaboravi trudničke i porođajne muke, ali ih potisne. Naspram onoga što slijedi rođenjem djeteta, to je nekako zanemariv i manje bitan dio. Pravi izazovi i muke dolaze tek kad rodiš.

Što se majčinstva tiče, ne smatram se kompetentnom preporučiti tako veliku stvar. Ipak, mogu reći da je mene oplemenilo, učinilo boljom osobom i donijelo mi u život ljubav kakvu nisam mislila da je moguće doživjeti. Mislim da se zaključak sam po sebi može izvući iz toga.”

Koji su najstresniji trenuci u životu mame male djece?

Osobe koje po prvi puta postaju roditelji žive u velikom strahu i boje se svega što slijedi. Naime, moraju preuzeti odgovornost za malo ljudsko biće i, bez prethodnog iskustva, usmjeriti to biće na pravi put. Odrastanje djeteta donosi mnoštvo stresnih trenutaka, a Petru smo upitali koje smatra najstresnijima?

“Mislim da je dosta stresan period tek nakon rođenja djeteta, kad dođeš doma iz bolnice. Pogotovo ako je žena prvorotka i nije prošla tu situaciju ranije. Pod time mislim na to malo bićence koje potpuno ovisi o tebi, ne znaš ni sama što radiš, ali daješ se cijela jer drugačije ne može. Dok se ne ulovi neki ritam i ne upoznaš svoju bebu malo bolje.

Meni osobno nicanje zubića, bolesti i nespavanje nisu toliko stresni. Znaju mi teško pasti, ali mislim da su to neki mali prolazni stresovi, u odnosu na onaj stalno prisutan stres u vidu straha za vlastito dijete – samo da ne bude teško bolesno ili nedajbože da izgubimo dijete. Taj strah me doslovno paralizira kad pomislim na tako nešto.

Što se ograničavanja djeteta tiče, to izbjegavam u velikom luku. Moja djeca su sve, samo ne pod staklenim zvonom. Penju se na najviše razine, skaču, jure. Naravno, prestrašim se da im se nešto ne dogodi, no ne želim da moj strah njima bude kočnica u životu. Želim da sami nauče što mogu, da sami guraju svoje granice i sami se bore za sebe. Ja sam uvijek negdje u pozadini ako me zatrebaju, ali uvijek ih bodrim da sve rade sami. Mislim da takva djeca kasnije budu sposobnija, samouvjerenija i otvorenija prema životu, nego ona nad kojima se stalno bdije”, poručuje Petra.

Kako pripremati hranu za djecu i obitelj?

Užurbani tempo života često nas mami u razne nezdrave kombinacije hrane, koje možemo složiti za nekoliko minuta i koje nas čine sitima pola dana. No, kada se pojave djeca u obitelji, stvari se vrlo vjerojatno moraju promijeniti – jer djecu želiš hraniti zdravo.

Kako majčinstvo utječe na navike kuhanja modernih mama i da li svoje klince treba hraniti isključivo zdravom hranom? Kako uskladiti prehrambene želje klinaca i ostatka obitelji i koliko vremena oduzima priprema obroka za djecu? Evo što savjetuje Petra:

“Da budem iskrena, mrzim kuhinju. Zaista ne volim kuhati i meni je to nužno zlo, no moram jer je hrana itekako bitna za razvoj. Uglavnom ovisim o dječjem raspoloženju i ritmu. Meni je kuhanje najveći stres u danu jer mi se puno puta dogodi da djeca plaču, nosila bi se, ne žele spavati sama, a mene čeka kuhanje jer moramo nešto jesti. Zato pokušavam raditi što jednostavnija jela koja vremenski nisu zahtjevna, tako da ne moram satima stajati uz štednjak.

Hranimo se raznoliko – imam sreću da moja djeca sve vole jesti pa nemam problema s biranjem namirnica. Jedemo puno povrća, voća, mesa, žitarica, ali slatki zalogajčić nam se često podvuče nakon ručka. Najčešće spremam lešo, juhe i variva jer mi uzmu najmanje vremena, a klinci to baš vole pa je to win-win situacija.

Što se sokova tiče, mi doma pijemo vodu pa rijetko kad popiju sokić, ali ne bunim se. Muž i ja najradije pijemo vodu, a sokove kupujemo tek kad se najave gosti, pa su i djeca pokupila taj naš obrazac – radije biraju vodu. Što se grickalica tiče, muž baš nije ljubitelj, a ja više volim slatko pa se u stanu uvijek nađe čokolade ili keksića.

Djeci (odnosno Lukasu, Lota mi je još premala) dam Kinder jaje, sladoled, a od keksića uzmemo zdravu varijantu pa onda to gricka(ju). I lizalice obožava, ali zaista ne radim paniku oko toga jer se super hrane, raznoliko, dobro napreduju i ne vidim zlo u tome da se ponekad počaste Kinder jajem ili lizalicom.”

Kako održavati kuću urednom uz dvoje malih klinaca?

Svi znamo da su klinci vrlo živahni i svoje tragove ostavljaju na svim stranama kuće. Igračke i nečistoća nalaze se posvuda i pravo je pitanje kako se boriti s time? Da li je uopće moguće održavati red u kući kada imaš malu djecu? Postaje li uz klince održavanje kuće nemoguća misija i postoji li kvalitetno rješenje za taj problem?

“Održavanje kuće je nemoguća misija. U ovoj fazi sad je to baš teško. Imam osjećaj da stalno nešto brišem i pospremam, skupljam, a uvijek je kaos. Nisam jedna od onih mama kod kojih mora biti sterilno i koje podove brišu dvaput dnevno, ali i dalje mi je čišćenje bolna točka.

Dok smo muž i ja bili solo, bilo je idealno. Sad se ne okrenem, a oko mene je sve packavo, ljepljivo, mokro, ma koji god epitet želite – to je. Obzirom da nam je dječja soba mala, djeca se igraju u boravku i kako mi je kuhinja spojena s boravkom, volim da su mi na oku. Odnosno moraju biti, premaleni su još da ih ostavim same u sobi. Igraju se po cijelom stanu, skrivaju se, love, ne vidim ništa loše u tome.

Što se tiče angažiranja žene koja bi pomogla u kućanstvu, imala sam pomoć jedne gospođe kad sam rodila. Prva 3 tjedna su muž i bake bili kod mene i pomagali, a onda sam ostala sama. Muž radi do kasno i bilo mi je jako teško, uz toddlera (dijete starosti od 15 mjeseci do 3,5 godine) i bebu koja je cijeli dan na dojci, temeljito čistiti stan. Pomagala mi je 2-3 mjeseca i dolazila jednom tjedno detaljno očistiti stan i to mi je značilo više od svega.

Kako je beba rasla i stekla ritam, tako je i meni bilo lakše vratiti se obavezama. Volim si olakšati gdje mogu. Primjerice, imam robot usisavač Roombu koji je super stvar kad beba krene puzati, tako da preko tjedna njega upalim i sam usisava stan, a ja za to vrijeme radim nešto s djecom ili odem van u šetnju ili do parka.

Mislim da žena ne treba biti rob kućanstva, osim ako to baš žarko ne želi. Ne vidim apsolutno ništa loše u pomagalima ili pomagačima, ako se ima mogućnosti”, naglašava Petra.

Gdje nabaviti odjeću i obuću za djecu?

S obzirom na to da djeca jako brzo rastu, potrebno im je svako malo nabavljati novu odjeću i obuću. Zanimalo nas je koji su najbolji i najpraktičniji načini za nabavku odjeće i obuće za klince? Koje savjete može dati Petra kada je dječja odjeća u pitanju, a što kada pričamo o obući za djecu? Evo što Petra savjetuje:

“Odjeću nabavljam svugdje – H&M, Lidl, C&A, Zara, kako naletim, ali općenito ne kupujem skupe stvari i potpuno mi je ti besmisleno što se djece tiče jer prerastu začas. Nemam neki poseban period kupovanja odjeće, kupujem po potrebi. Ima perioda kada malo stagniraju u rastu, a katkad malo brže rastu pa onda sukladno tome kupujemo. Ponekad mjesecima ne kupim ništa, a onda se zaredaju 3 mjeseca da moramo kupiti novu robu.

Za male klince mislim da je najbitnije da im je odjeća udobna i da ih ne sputava. Znači, prirodni materijali koji dišu i krojevi koji im omogućavaju gibanje. Trenirkice, tajice, udobne majice i puno bodija koje drže pelenu. Kad se uređuju za posebne prilike, volim trapke i košuljice, za curice pokoja haljinica.

Što se cipelica tiče, u početku je bitno da je dječja nogica što više bosa pa su takozvane ‘pelice’ odličan odabir. A inače, bitno je da im je džon savitljiv i da im cipele nisu teške i glomazne.”

Koje su najbolje igračke za djecu?

Djeca obožavaju igračke, no moderna vremena nekako ih sve više ‘pritišću’ uz ekrane računala, tableta i pametnih telefona. Mnogi se roditelji i stručnjaci tome odupiru jer smatraju da zurenje u ekrane nije pogodno za razvoj djece. Stoga, zalažu se za tradicionalne igračke, knjige, slikovnice i slične stvari koje klince mogu zabaviti na kvalitetan način. Što Petra misli o igračkama za djecu i koje igračke preporučuje nabaviti?

“Mislim da ne postoji univerzalan recept za igračke jer je svako dijete različito i voli nešto drugačije. Mi zaista imamo svega u stanu. Od Lego kockica (savršene su za razvoj fine motorike, ali su dijametralno suprotno nesavršene za pospremanje), autića, slikovnica, plastelina, alata, raznoraznih vozilica (skate, romobil, like-a-bike).

Mislim da svaka igračka, pa makar samo i ona za zabavu, može dijete nečemu naučiti. No, biram i edukativne igračke, iako se dosta borimo s fazama. Ima perioda kada Lukas ne želi ni pogledati knjigu, a ima perioda kad bi svaku večer slušao 10 priča. Prilagodimo se. Bitno mi je u ovoj fazi da su puno na zraku i da nisu pred ekranima”, naglašava Petra.

Koliko je vremena potrebno provoditi s klincima i što raditi?

Da bi djeca razvijala kvalitetne emocionalne odnose, potrebno je da veliki dio vremena provode s roditeljima. Važno je da osjete ljubav, da se osjećaju važnima i da nauče koji su osjećaji dobri, a koji loši. No, da bi se sve to usadilo u njihovu glavu (ili srce) roditelji moraju izdvojiti svoje vrijeme. Pitanje za Petru jest – koliko vremena svakog dana provodiš s djecom i kako koristite to vrijeme? Evo što Petra kaže:

“Lukas inače ide u vrtić na 6-7 sati, tako da sam većinu dana sama s Lotom. A onda kad njega pokupimo, igramo se zajedno dok nam tata ne dođe kući (do cca 19.30 sati). Čitamo, pjevamo, plešemo, crtamo, mijesimo plastelin, šećemo po kvartu, idemo u park, loptamo se, idemo kod bake da budu na dvorištu sa psima. Obzirom da mi ih baš nema tko pričuvati, uvijek idu sa mnom, ali pokušavam većinu obaveza (trgovina, doktor, itd.) odraditi dok je Lukas u vrtiću jer je s Lotom još donekle lagano.

Što se TV-a tiče, on je uvijek uključen jer volim glasove, nisam baš od tišine. Lota TV uopće ne doživljava, a Lukas si voli pogledati Mickeyja i Majstora Matu. No, sad su ih maknuli s programa pa mu više ni to nije zanimljivo. On od prvog rođendana voli gledati Mickey Mousea, to traje 20 minuta i to je otprilike minutaža koju on provede pred televizorom. Ponekad ne pogleda ništa, ponekad tri crtića, ali generalno uvijek nađemo neku drugu aktivnost i zabavimo se.

Što se pametnog telefona i tableta tiče, po meni je puno premalen je za to (ima tek 2,5 godine). Da budem iskrena, nedavno je kod prijatelja vidio Lego igricu i molio nas da mu damo tablet i popustili smo. Poanta je da dijelove legića povuče na odgovarajući dio i složi autić, a zatim u vožnji tim autićem skuplja neke poene. Jednom tjedno možda si poigra na desetak minuta. Ima fora aplikacija pomoću kojih djeca mogu naučiti boje, slova i brojeve, no mi smo više old school i izbjegavamo pametne uređaje dok možemo.”

Koje odgojne metode koristiti kod male djece?

Odgoj djece uvijek izaziva žustre rasprave kako kod roditelja, tako i kod stručnjaka koji se bave djecom. Naime, postoji toliko različitih vrsta odgojnih metoda, a teško se možemo složiti kako je jedna od tih u potpunosti ispravna. Na kraju, odabir metode odgoja i način na koji ćeš razvijati svoje dijete ostaje u tvojim rukama. Ipak, ako tražiš kvalitetan savjet, evo što Petra misli o odgoju djece:

“Ne mogu reći da imam neku konkretnu metodu po kojoj odgajam djecu, ali trudim se osluškivati ih i težim tome da se u obitelji svi karakteri uvažavaju i da se svi poštuju, pa tako i maleni. Djeca su još premalena da bi znala što je najbolje za njih, stoga ću još neko izvjesno vrijeme ja odlučivati za njih. No, možemo se dogovoriti oko sitnica: koju majicu želi nositi, gdje se želi ići igrati, koga želi pozvati u goste. Tako i on shvaća da se poštuju njegove želje, a ja ga usmjeravam kad je to potrebno. Ali zaista je teško govoriti o tome kad dijete nema ni tri godine.

Ne toleriram nasilje, stoga nema udaranja djeteta – sve rješavamo razgovorom, oštrijim tonovima ili nekakvom ‘kaznom’ koja je zapravo hlađenje na kauču dok ne shvati zašto je zaista tamo. Ne funkcionira uvijek, no vjerujem da s toddlerima ni ne ide drugačije.

Sistem nagrađivanja djece nismo razradili i mišljenja sam da ne treba dijete uvijek nagraditi kad napravi nešto dobro jer će tako uvijek očekivati nešto zauzvrat. To ne želim. Ponekad ih iznenadimo nečime jer nam je, eto, baš tako došlo, ponekad jer su napravili neki veći korak, ponekad ne dobiju ono što traže jer moraju naučiti da svijet tako ne funkcionira.

Dugoročno gledano, bitno mi je samo da djetetu usadim zdrave navike, da ga naučim koliko je bitno da bude samostalan, da ga naučim empatiji i bontonu i da generalno bude dobar čovjek. Nije mi bitno koja će zanimanja odabrati dok god su oni sretni i dok poštuju i uvažavaju sredinu i ljude kojima su okruženi.”

Koje sve promjene majčinstvo donosi u život?

Majčinstvo svakoj ženi pa i muškarcu donosi ogromne promjene u život. No, koliko god zahtjevno i avanturističko bilo, vjerujem da će se mnogi složiti kako je majčinstvo zapravo jedno zanimljivo putovanje ispunjeno srećom i ljubavlju. Za kraj, upitali smo Petru može li se u majčinstvu uživati i koji savjet može dati budućim roditeljima? Evo što savjetuje Petra:

“Mogu reći da ima dana kada zaista uživam u majčinstvu, ali ima i dana kada bih pobjegla iz stana brzinom munje i ne okrenula se. Ne zauvijek, naravno. Majčinstvo je lunapark, čas je strašno, čas je super uzbudljivo, ali je uvijek divno zbog emocija koje donosi.

Moja obitelj mi je centar svijeta i oni me čine najsretnijom. Imala sam neka očekivanja kako će to izgledati kada rodim, ali uživo je sve potpuno drugačije i na puno veću potenciju nego što sam zamišljala.

Što se novopečenih i budućih mama tiče, savjetovala bih im samo da budu opuštene. Ne slušajte sve savjete (ovaj moj možete), vodite se instinktom jer vam on uvijek najtočnije kaže što trebate. Zaista je istina da majčinski instinkt ništa ne može nadmašiti. Osluškujte dijete, ako je nasmijano i veselo – radite odličnu stvar.”

Veliko hvala Petri što je u jurnjavi za klincima uspjela pronaći vremena da nam pruži opširne i kvalitetne odgovore na pitanja koja smo joj postavili. Majčinstvo je bilo i biti će tema o kojoj svi sve znaju, a zapravo nitko ništa ne zna. Ipak, zahvaljujući mama blogericama poput Petre neke stvari izgledaju jasnije, negdje su zapisane i novim mamama prikazuju kako izgleda (iz prve ruke) ulazak u svijet majčinstva. Ako želiš saznati kako žive moderne mame klikni na riječ mame, dok više o svijetu blogera možeš saznati u rubrici Digitalni svijet.

Imaš li kakav savjet za buduće mame i roditelje? Smatraš li da je majčinstvo nešto najljepše što se ženi može dogoditi u životu? Svoje mišljenje napiši ispod u komentare.