Ljepota (ne) pripadanja ničemu i nikomu

Piše: Tanja Džido

Nikada se nisam uklapala u standardne okvire društva niti pripadala različitim grupicama ljudi. Je li takvo odrastanje bilo lako? Naravno da nije, ali imala sam svoju slobodu – slobodu misli, djela i izbora, koja je meni bila najvažnija.

Uvijek sam osjećala da su me drugi ljudi, grupe i društvene strukture sputavali i usporavali. Nametali su mi svoja očekivanja, stavove i granice „normalnog“ koje za mene nisu bile prihvatljive jer su bile u suprotnosti s mojim vrijednostima. Držala sam se podalje njih. Imala sam prijatelje i bila sam prijatelj. Ali bila sam prije svega svoja. Moj mir i sloboda značio mi je više nego nečije prihvaćanje, odobravanje i „čuvanje leđa“.

Možda je moj put teži, ali je sretniji

U poslovnom svijetu moj izbor nepripadanja se drugima činio još više sulud. Zašto bi u poslu djelovala sama i izlagala se riziku da me drugi napadnu i presjeku moj put? Zar nije bolje biti dio grupe, klimati glavom i svoje frustracije dijeliti s drugima iza leđa onih koji su ih uzrokovali? Nije. Probala sam. Zato kažem da nije.

Po završetku fakulteta, kada me je ponijela kriza odrastanja, utočište sam potražila u mišljenjima drugih i na sve sile se trudila „uklopiti“ u normalne okvire. Raditi prosječni posao za malu plaću, živjeti u malom stanu i svakodnevno kukati na kavama s prijateljicama kako se moj marljivi trud ne isplati i da život – nije pravedan.

U tim grupicama, istina je, po prvi put sam osjetila da me netko razumije, ali me to dugoročno nije vodilo nikamo osim prema dnu. Meni su trebala rješenja, trebala mi je motivacija, trebala sam samoj sebi – ja. Jer vam nitko neće podariti sreću ni uspjeh u kojem obliku ma koliko se trudili ili plakali nad svojom sudbinom. Sami ili s drugima.

Uspjeh je nešto što poklanjate sami sebi. Možda je moj samostalni put nepripadanja nikomu i ničemu bio teži, ali je daleko daleko sretniji. Danas mogu živjeti život slobodno, punim plućima i ne ograničavati se mišljenjima i stavovima drugih.

Družim se sa svima koji u meni bude osjećaje radosti, sreće i osobnog rasta. Ne pitam ih odakle su, čime se bave i kome ili čemu pripadaju. To me ne zanima. Važno mi je da uz njih mogu biti dijete koje tek otkriva svijet. Djelujem unatoč upozorenjima drugih, unatoč strahovima i mogućim preprekama. Djelujem iz sebe te iz svoje svrhe, zato, ne bojim se budućnosti.

Okrivljavanje je obrnuto proporcionalno uspjehu

Misao koja je promijenila moj život. Ako želiš uspjeti, prvo moraš prestati okrivljavati. I sebe i druge. Prestani s kukanjem i žalopojkama i pokreni se! Nije država kriva što nemaš posao niti tvoj susjed koji je uspješniji od tebe.

Tvoj posao je tvoja odgovornost i tvoja životna svrha je da pronađeš svoj put unatoč svim mogućim preprekama i otežavajućim okolnostima koje imaš. Prestani ih koristiti kao štit i kriti svoj strah od neuspjeha iza njega. Da bi došao s mjesta na kojem jesi na mjesto na kojem želiš biti, moraš biti spreman uložiti trud. I prestati smišljati izlike i okrivljavati druge za svoje životne izbore. Što god se dogodilo u tvom životu, to je bio tvoj izbor!

Prestani se udruživati s drugim „poraženima“ i kukati nad svojom sudbinom, uzgajati ljutnju i gnjev na državu, poslodavce i svemir. Umjesto toga, pronađi osobu u svojoj sredini koja je uspjela i doznaj što je napravila drugačije. Ako je moguće, sprijatelji se s njom. Okruži se njenom pozitivnom energijom i pusti da ona pokrene tvoj život.

Kloni se samosažaljevača i druži se s pozitivnim i uspješnim ljudima. Izbjegavaj negativne razgovore i negativne ljude kao kugu. Uz njih će tvoja duša umrijeti, a ti ćeš postati ogorčena ljuštura sa slikom moguće najbolje verzije sebe u novčaniku koja nikada neće postati realnost.

Puno rada i truda stvara sreću

Kad ti ljudi čestitaju ili zavide na uspjehu, ne znaju koliko suza, znoja i neprospavanih noći stoji iza njega. Kako njihov ego to ne može pojmiti, onda ti jednostavno kažu da si imao sreće ili dobru vezu pa si uspio. Da, sigurno si imao sreću. Ali tu sreću si sam stvorio.

Tako sam i ja, sama spakirala kofere i došla u potpuno novu sredinu gdje nisam apsolutno nikoga znala i gdje sam krenula od nule. Da li bi moj put bio jednostavniji da sam iza sebe imala neku utjecajnu osobu? Naravno da bi, ali to onda ne bi bio moj uspjeh, već njen uspjeh. A ja bi u nekom trenutku osjetila da sam njena marioneta i dobila isti nagon za bijeg kao i sa svih svojih prethodnih radnih mjesta.

Zapamti, nitko ti neće pomoći ako ne dobiva nešto od tebe zauzvrat. Ako te netko prihvati u svoju „grupicu“, uz sigurnost i zaštitu koju ti nudi, najćešće moraš napraviti kompromis sam sa sobom, „ublažiti“ svoje stavove i prilagoditi svoje ciljeve njihovima.

Ljudi kao i vukovi su se kroz povijest udruživali u čopore kako bi povećali svoje šanse za preživljavanje. Danas to radi i velika većina poduzetnika, no umjesto kulture podrške i suradnje, svojim čoporima stvaraju kulturu „mi vs. oni“ koja uključuje ili isključuje druge poduzetnike ovisno o nekim posve za posao nerelevantnim faktorima.

Da biste bili najbolji za druge, morate biti najbolji za sebe

Ljudi najčešće bježe od rada na sebi jer misle da je tako nešto sebično. Radije se „žrtvuju“ za neki veći cilj ili zajednicu, ali ne shvaćaju da bi najbolje pomogli svojoj zajednici ili cilju, moraju biti najbolje verzije sebe. Da bi to postali, moraju raditi na sebi. Više ne zvuči sebično?

Zajednice ljudi, koliko god za nas bile sigurne i korisne, svojevrsne su zone ugode. Dokle god se za njih držimo, prestajemo upoznavati nove i drugačije ljude, isprobavati nove i drugačije metode i jednostavno, prestajemo rasti.

Često na događanjima vidim grupice ljudi koji su uvijek, ali uvijek zajedno. Svaka pauza za kavu, ručak, interaktivna vježba… uvijek biraju samo ljude koje poznaju. To njima smanjuje rizik i predstavlja ugodu, ali toliko im uskraćuje bogatstva koje dobivaju s upoznavanjem novih ljudi, dobivanju novih znanja i pomicanja iz zone komfora.

Svi darovi života su izvan zone komfora. Tvoja najbolja verzija tebe je izvan tvoje zone komfora. Tvoji ostvareni snovi su izvan tvoje zone komfora. Zašto onda cijeli život provodiš u njoj? Zašto svjesno pristaješ pripadati ljudima, grupama i zajednicama koje ne podržavaju tvoj rast, sužavaju tvoje vidike i donose ti sigurnost nauštrb tvoje sreće i ispunjenja životne svrhe?

Usudi se izaći iz zone komfora i izrasti u osobu kakva želiš postati. Pozovi svoje idole na kavu i vidjet ćeš koliko toga imate zajedničkoga. Kladim se, dosta više nego sa tvojom zajednicom hejtera. Otkrij sebe kroz nove situacije i ljude, uči i rasti te najvažnije, ne pripadaj nikomu i ničemu što ne izaziva osmijeh tvoje duše i rast tvog života.