Hvala ti na razočarenju!

hvala na razočarenju portal finjak

Piše: Tanja Džido

Ponekad su nam potrebne godine da shvatimo zašto su se neki ljudi prema nama loše ponijeli, zašto nam se dogodila nepravda i zašto nam se stvari jednostavno „nisu poklopile“. Možemo gubiti sate, dane i mjesece u razmišljanju, krivljenju i osudi, plutati u razočarenju i dočekivati svaki dan sklupčano u ulozi žrtve. Uništenog samopouzdanja zanijekati svoje talente i sve dobro što imamo u životu te pognute glave kroz život nositi nepravdu koju su nam nanijeli, kao težak kovčeg koji nas vuče na dno.

Ili jednostavno, možemo reći hvala. Istinski i od srca, reći: „Hvala ti na razočarenju.“

Zvuči ti suludo zahvaljivati se na otkazu, prekinutom prijateljstvu, prevari i izdaji? Čini ti se da bi time umanjio važnost nanijete nepravde? Pustio „krivce“ da se „samo tako izvuku“?

Ne, takvom zahvalom ćeš upravo ti biti onaj koji će se izvući i ako si pametan, ostaviti te druge iza sebe u prašini.

 

Hvala ti na prilici da radim na sebi i rastem

Svako naše razočarenje i teška situacija u životu ukazuje na neku nepravilnost u našem „unutarnjem sustavu“. Ako se netko loše odnosio prema tebi, osjećao si da više daješ nego što dobivaš i tolerirao si više nego što si mogao podnijeti, upravo ova situacija ti je upalila crvenu lampicu i poslala upozorenje da tako ne možeš dalje kroz život.

Umjesto da kriviš druge i usmjeravaš na njih energiju, probaj ih promatrati kao na glasnika poruke koju si morao dobiti. Kada ti zasvijetli lampica da ti je pri kraju gorivo u autu, ne sjediš doma u gnjevu kriveći je nego ideš na benzinsku po gorivo, zar ne?

Razmisli, koje „gorivo“ ti sada treba? Možda trebaš više samopouzdanja, jasnije osobne granice, odlučnost ili iskrenost? Reci svojoj „lampici“ hvala i brzo po „gorivo“!

 

Hvala ti na prilici da pogledam svijet drugačijim očima

Često bih naletjela na pitanje: Želiš li biti sretna ili biti u pravu? Koja glupost, naravno da želim oboje. Ako nisam u pravu, a sretna sam, znači da se zavaravam i puštam druge da pobijede. A ako sam u pravu pa valjda bih trebala biti i sretna, zar ne?

Apsolutno NE. Podebljano.

Život nije crno-bijeli film i upravo zbog svih tih drugih boja je često nepravedan. Ono što je meni promijenilo život i vratilo mir je kad sam odlučila pustiti druge da budu u pravu. Ali i sebe. Ne postoji samo jedna istina u tome tko je u pravu, a tko nije jer svatko gleda situaciju iz svog kuta i prosuđuje na svoj način. Svatko ima svoju realnost i zato nikada nećete nekog moći uvjeriti da nije u pravu, ma koliko dokaza za to imali.

Čemu onda kriviti? Da nabaciš VR naočale i doživiš situaciju iz druge perspektive, puno toga bi ti bilo jasno. A uostalom, što će ti značiti da ti ta osoba prizna grešku? Ništa, samo ćeš nahraniti ego koji će kroz pet minuta opet biti gladan i tražiti novu žrtvu.

 

Hvala ti na prilici da izađem iz zone komfora

Kad nam se dogodi nešto neočekivano, osjećamo se kao da smo izgubili tlo pod nogama. To nas podsjeća da ne možemo kontrolirati sve i uvijek biti iznad svake situacije. Da možemo, život bi bio u potpunosti predvidiv i strašno dosadan. Pravila bismo naučili već u osnovnoj školi i do kraja života igrali po špranci. Do-sa-dno!

Ako si dobio ili dao otkaz, ostao sam, bez partnera, novca i prijatelja, koliko god teško bilo, reci hvala. Jer upravo ta situacija će te opremiti najboljim znanjima i vještinama koje će te kasnije lansirati u zvijezde. Dobit ćeš najkorisniju edukaciju u životu i to potpuno besplatno, samo moraš biti otvoren da učiš i polažeš ispite.

Ako ne vjeruješ, pogledaj bilo koju uspješnu osobu na svijetu koja se suočila s gubicima. Ne postoji vrijednija diploma od one koju „zaradiš“ na ulici, gradeći svoj život kockicu po kockicu, ispočetka. To ne mora značiti da ti se treba tako nešto dogoditi da bi bio uspješan. Možeš prestati čekati da te život tako „lupi po glavi“ i svjesno odlučiti živjeti izvan zone komfora birajući svaki dan po jedan mali izazov s kojim se moraš suočiti.

 

Hvala ti što više ne pristajem na kompromise

Ima li nešto gore u životu od kompromisa? U njemu niti jedna strana ne dobije što želi i nije sretna, a svi se pretvaraju da jesu i da su na tome silno zahvalni. Bullshit! Ako želiš stan od 50 kvadrata, sa spavaćom i balkonom, nema šanse da te studio s pogledom na unutrašnjost zgrade usreći. Ni za milijun godina. Pričam iz iskustva.

Godinama sam pristajala na manje jer, eto, ne valja u životu tražiti previše, skromnost je vrlina i slične bajke za malu djecu. Sa svakim jutrom kojim sam se probudila u tom stančiću, osjećala sam se kao hodajući neuspjeh, ma koliko se trudila, a ogorčenost prema životu i ljudima je u meni rasla svakodnevno jer sam bila „prisiljena“ pristati na manje.

Ma tko me je to prisilio? Sama sebe. Jer sam slušala druge, a ne sebe. Pustila da drugi određuju što je ok tražiti od života, a što nije ok. Nisam htjela biti pohlepna pa sam bila nesretna. I nitko mi nije dao pet zbog toga. Nitko.

Sve dok prije godinu dana nisam spakirala svoje stvari i preselila se u stan po svom ukusu. Dvosoban stan s balkonom i predivnim pogledom! Koja sreća i preporod. Sreća ponekad jest u materijalnim stvarima, ako ti one omogućuju da dišeš punim plućima i daruješ si slatke užitke poput prve jutarnje kave na balkonu. Neprocjenjivo. A kompromis? Nikada više. Hvala ti.

 

Hvala ti što sam uspjela ostvariti svoje snove

Situacija koja se meni dogodila prije godinu dana, dogodila se da bi me upozorila da prestanem tražiti svoju vrijednost u očima drugih. Godinu dana kasnije, tu sam, uspješnija i sretnija nego ikad jer sam shvatila sam da moju vrijednost ne određuje nikakva dodijeljena pozicija u firmi, doktorska titula ispred imena i količina novca na računu.

Više ne tražim svoju vrijednost u očima drugih jer sam svjesna da je mnogi od njih neće vidjeti. Nije mi važna njihova procjena od koliko je karata satkana moja duša, moji snovi i moje sposobnosti.

Ne možete nositi slijepom draguljaru nakit na procjenu. Možete mu reći hvala jer će vas njegova slijepost upozoriti da tražite drugog ili da jednostavno ne stavljate nakit na prodaju jer vam je prevrijedan. Svoj nakit sačinjen od velikih snova, maštovitosti, marljivosti i predanosti poklonila sam sebi, otvorila svoju tvrtku i danas ostvarujem svoje snove u skladu s mojim vrijednostima i svrhom.

Sretnija sam i ostvarenija kao osoba i kao takva mogu puno više dati drugima i pomoći im na njihovom putu. Skromnost nije vrlina, ali poniznost jest.

Usudi se tražiti sve što želiš od života, idi odlučno i marljivo prema svojim ciljevima, ali ostani u svemu čovjek. Vrati se i pomozi drugima koji su zapeli na istom mjestu gdje i ti.

Dijeljeni uspjeh je dvostruki uspjeh! A razočarenje na kojem se zahvališ pretvara se u pobjedu. Od žrtve do pobjednika dijeli te samo jedna riječ – Hvala!

 

 

PODIJELI

NAPIŠI KOMENTAR

Molim te unesi komentar
Unesi svoje ime