SUPER PUTOVANJE: Dvoje Varaždinaca kupilo kombi i proputovali svijet u 8 mjeseci (INTERVJU)

Zamisli da jednostavno sjedneš u kombi i odeš nekoliko mjeseci putovati svijetom. Destinacija nepoznata, trajanje putovanja nebitno – važno je samo da putuješ, uživaš i upoznaješ nove ljude i kulturu. Sviđa ti se takva ideja?

Ovih smo dana u našoj rubrici super putovanja imali priliku ugostiti jedan varaždinski par, Ana-Mariju Bunić i Alena Kuščara, koji su ostvarili prije spomenutu ideju. Bez puno novca, ohrabrili su se, kupili kombi, preuredili ga u kamper i otišli na putovanje života. Nisu znali kamo idu, koliko će trajati, koga će upoznati – znali su samo da žele putovati.

Pustolovni Varaždinci s nama su podijelili mnoge svoje tajne, koje mogu tebi pomoći da kreneš na slično putovanje. Saznali smo kako preurediti kombi u kamper, koju prtljagu uzeti sa sobom, koliko troškova nosi više mjesečno putovanje, što očekivati od putovanja i još mnoge druge stvari.

Vrijeme je da i ti saznaš kako krenuti putovati svijetom u kombiju i uživati u životu!

Kako se rodila ideja za putovanjem u kombiju?

Ana-Marija je radila u jednoj školi i zahvaljujući ljubavi prema putovanjima već je ranije puno putovala po volonterskim međunarodnim kampovima.

Alen je radio u svojoj firmi i imao je prilike dobrano istražiti Hrvatsku, Bosnu i Mađarsku na svojem biciklu. Jednostavno, uzeo bi vreću za spavanje i šator i krenuo na put po mjesec dva.

Na svojem zadnjem putovanju biciklom po Mađarskoj, Alen je prošao kraj jednog malog kombi kampera i upoznao jedan par koji ga je počastio pizzom pečenom u njihovom kombiju. To mu se jako svidjelo i pala mu je na pamet ideja da i on želi putovati tako.

Predložio je to Ana-Mariji kojoj se ideja naravno jako svidjela.

“Nismo poznavali nikoga tko je putovao na takav način, osim što smo vidjeli neke turiste u Hrvatskoj, ali činilo nam se jako zabavno. Plan je bio da nema plana. Nismo znali koje zemlje ćemo posjetiti čak niti do samog polaska, samo smo znali da bi putovanje moglo potrajati do 6 mjeseci”, objašnjavaju.

Kombi kamper kupili su od jedne gospođe koja ga je sama preuredila, pa nije bilo potrebno puno toga dorađivati. U početku su povremeno vikendima išli na kratke izlete po Lijepoj našoj i tako se lagano pripremali za duže putovanje.

Kako pripremiti kombi za putovanje svijetom?

Kao što smo već spomenuli, kombi za putovanje kupili od jedne gospođe koja ga je sama preuredila. Tako su uštedjeli puno posla jer nije bilo potrebno puno uređivanja.

Kombi je imao solarne panele, električnu struju, police, krevet, improvizirani umivaonik i kemijski wc. Alen je dodatno napravio malo veći krevet i ugradili su veći frižider, dok su s ostatkom opreme bili više manje zadovoljni.

Nakon što su završili s osnovnim uređivanjem, kombi su odveli na tehnički pregled gdje je utvrđeno da kombi zadovoljava sve propisane standarde.

“Tijekom putovanja, kupovali smo dodatne stvari koje su nam trebale. Kako smo uglavnom putovali u jeftinijim zemljama, nije bilo skupo. Kupili smo još dodatnog suđa, pumpu za vodu, veće spremnike i još neke sitne potrepštine. Shvatili smo da nam kemijski wc koji smo imali unutra ne treba, jer ga nikada nismo koristili”, rekli su Ana-Marija i Alen.

Što sve ‘spakirati u kovčege’ za putovanje kombijem?

Uz obaveznu opremu koja je sastavni dio kombija i više nego jasno je da su Ana-Marija i Alen trebali sa sobom ponijeti i neku odjeću te pribor za jelo. No, nas je zanimalo što su sve to dodatno spakirali u kombi prije nego što su se otisnuli na višemjesečni put?

“Uzeli smo sa sobom minimalno odjeće za sva godišnja doba (iako je bilo više ljetnog), opremu za kampiranje, higijenske potrepštine, posuđe i ostale kuhinjske potrepštine, neke društvene igre i knjige, puno hrane, alat za popravljanje i još par sitnica.

U kombiju koji se inače zove Sivko, imali smo jedno plinsko kuhalo na koje bismo kuhali gotovo svaki dan. Alen jako voli kuhati, pa mu je to bio jedan od dražih dnevnih poslova, ja bi najčešće oprala suđe kasnije. Naučila sam prati i isprati suđe šparno u 2 litre vode, također i oprti kosu šamponom i isprati u svega nekoliko litara vode.

Kupali bi se u potocima, rijekama i jezerima u početku kada je bilo toplo, a kasnije kada je došlo hladnije vrijeme često bi nas ugostili neki Couchsurferi, pa bismo iskoristili njihov tuš i veš mašinu za pranje rublja. Imali smo i kamperski tuš, no nekako ga nismo prečesto koristili. Najljepše je bilo okupati se u čistom mrzlom potoku”, objasnila je Ana-Marija.

Kako je izgledao početak vašeg višemjesečnog kombi putovanja svijetom?

U teoriji putovanje svijetom čini se kao super stvar, no kada treba zaista krenuti na put vjerojatno se pojavljuje milijun pitanja u glavi.

Alen nam je priznao kako on nije imao nikakvih strahova od putovanja. Malo plašljivija je bila Ana-Marija koja je strahovala od odlaska u pojedine zemlje zbog potrebne papirologije. Sve ostalo, nije ih nimalo plašilo.

No, najzanimljiviji dio priče počinje kada zaista napraviš prve kilometre. Evo što su nam Ana-Marija i Alen ispričali o svojim prvim danima na putovanju kombijem:

Prvo kada smo krenuli, odlučili smo otići par dana na more i kampirati, kako bismo odlučili kuda idemo i kupili što nam je još bilo potrebno.

Sasvim slučajno krenuli smo prema Poljskoj. Alen je primijetio da je jedan važan dokument od firme ostao u kombiju i da ga treba vratiti. Tu se javio problem, jer se nismo nikako htjeli vraćati u Varaždin (sad kad smo već konačno krenuli).

Saznali smo da je Alenov dobar prijatelj trenutno u Poljskoj na festivalu Woodstock, i da njemu možemo dati taj dokument te da će ga on vratiti. Tako smo odlučili otići prvo u Poljsku. Ironično je bilo što smo prošli 50-ak kilometara blizu Varaždina na putu prema Poljskoj, no nikako se nismo željeli vraćati, makar niti na jedan dan.

Prve dane smo planirali kuda bi mogli ići i što vidjeti, pa smo otprilike dogovorili rutu da idemo gore do sjevera do Estonije, a dalje ćemo vidjeti kuda ćemo ići.

Trebalo se priviknuti da nema tuša, no nije ni to bio veliki problem. Imali smo lavor za svakodnevno pranje, a veća kupanja i tuširanja bi obavljali u rijekama, potocima i jezerima. Nije bilo nekih velikih poteškoća oko privikavanja, već smo i ranije išli po nekoliko dana pa smo otprilike znali što nas čeka.

Oboje volimo prirodu i nije nam problem manjak svakodnevnog luksuza. Veš smo prali u rijeci. Vodu bi točili po izvorima ili bi nekoga zamolili da li smijemo natočiti.

Čak niti internet nije bio problem, u svakoj zemlji bi kupili SIM karticu i paket koji bi uključivao najpovoljniji internet.

Zbilja se ne mogu sjetiti da je bilo nekih poteškoća”, priznala je Ana-Marija.

Kako izgleda jedan dan u životu kombi putnika?

Ujutro bi se probudili, popili kavu. Ja bih odspavala malo duže, a Alen bi za to vrijeme skuhao kavu i zapalio cigaretu u našem “kafiću”. Prednji dio kombija gdje su sjedala može se zastorom odvojiti od ostatka, pa dim ne ulazi u našu “spavaću sobu” i “kuhinju”, zato smo ga nazvali kafić.

Nakon kave, spremili bi doručak. Dalje bi ovisilo da li smo planirali voziti se do neke lokacije ili smo već bili tamo.

Ako smo već bili tamo, išli bi u razgledavanje, malo snimali, podružili se s ljudima koje smo upoznali, navečer napravili večeru i pogledali film.

Kuhali smo, vozili se, razgledavali znamenitosti, u gradovima i dućane, planinarili, upoznavali ljude i družili se s njima. Nismo imali neki specijalni plan.

U početku smo pretežito spavali u kombiju jer nismo razmišljali o Couchsurfingu kao opciji, no kasnije smo otkrili koliko je Couchsurfing super. Kako je vrijeme bilo sve hladnije u pojedinim zemljama, to nam je dobro došlo zbog tuširanja i pranja odjeće.

No, najbolji dio Couchsurfinga je druženje s lokalnim ljudima. U nekim zemljama poput Irana nismo ni trebali tražiti Couchsurfing ponude. Iranci su predivni ljudi i jako vole strance te su nas često pozivali na čaj, ručak i nudili nam smještaj.

Što sa svakodnevnim obavezama kada putuješ svijetom?

Malo tko može si priuštiti da danas krene na put po svijetu. Uglavnom su super putovanja rezervirana za godišnje odmore ili slobodne dane, jer u ostatku godine svi su više manje na poslu. Nas je zanimalo kako su taj dio svakodnevnih obaveza (prvenstveno poslovnih) riješili Alen i Ana-Marija?

“Ana-Marija nije imala poslovnih obaveza, a ja sam povremeno komunicirao sa zaposlenicima svoje firme kako bi provjerio da li je sve u redu ili eventualno kada bi došlo do nekih poteškoća”, objasnio je Alen.

“Imali smo redovito internet, pa komunikacija nije bila problem, osim u Iranu koji ima naaaajsporiji internet na cijelom svijetu.

Inače smo jako često snimali prirodu i različite znamenitosti i Alen bi radio kratke filmiće o pojedinim zemljama. Imali smo i drona, pa bismo ga često uzeli sa sobom i snimali.

Tijekom putovanja posjetili smo dosta znamenitosti i skoro svaku bi, ako je bilo moguće, i posnimali dronom i kamerom”, rekla je Ana-Marija.

Koliko je novca potrebno za više mjesečno kombi putovanje svijetom?

Jedna od važnijih tema svakog plana putovanja je novac. S obzirom na to da Ana-Marija i Alen nisu imali konkretne putne planove, a ipak su uspjeli putovati 8 mjeseci u komadu, zanimalo nas je koliko su novca potrošili na putovanju.

Teško je reći koliko smo novaca trošili na dnevnoj bazi jer je cijena hrane i benzina bila drugačija u svakoj zemlji.

Ugrubo, potrošili smo oko 10 000 eura u 8 mjeseci na benzin, vize, hranu, ulaznice i ostalo. Mogli smo i jeftinije proći, no priuštili smo si povremeno neki luksuz.

Spavali smo pretežito u kombiju, povremeno kod nekog hosta preko CouchSurfinga što je također uvijek bilo besplatno. Imali smo besplatni smještaj u tradicionalnom povijesnom hotelu u jednom gradu u Iranu gdje smo snimali reklamni video za jedan lanac hotela, pa smo zauzvrat imali besplatni smještaj i hranu dva tjedna.

Samo smo jednom iznajmili jedan apartman na par dana, za neke sitne novce. Ostalo bi spavali kod nekoga preko CouchSurfinga ili kod ljudi koje smo upoznali putem.

Ulaznice smo plaćali gotovo uvijek, no uvijek smo prolazili pod studentske cijene i popuste”, pojasnili su.

Gdje parkirati kombi i kako prolaziti granice?

Iako je njihov kombi bio tehnički u potpunosti ispravan, svaka zemlja ima neka svoj pravila igre, pa se može naletjeti na razne probleme. Ana-Marija i Alen su nam ispričali kako su zapravo najviše problema pri prolasku granice imali u Hrvatskoj na povratku.

Drugi veliki problem kada putuješ kombijem može predstavljati činjenica da trebaš parking kada ne voziš. Gdje parkirati i što očekivati od službe vlasti u pojedinim državama, evo što kažu varaždinski putnici:

“Kombić nije preveliki i ne može se odmah primijetiti da je kamper, pa nismo imali prevelikih problema oko parkinga. Kada smo bili u gradovima, uglavnom smo parkirali na divljim parkinzima gdje je u blizini bilo malo zelenila (bilo nam je važno zbog obavljanja nužde), a u prirodi kada bi našli neku zgodnu lokaciju.

Parkirali smo u pustinji, uz obale rijeka, uz obale mora, u šumama, gdje god bi našli dobru lokaciju. Nismo imali problema, osim malih poteškoća u Iranu.

Naš kombić je izgledao drugačije od njihovih vozila po izgledu i registracijskim oznakama, pa nam se znalo dogoditi da kuhamo večeru a na vrata nam pokuca policija. Kada bi im objasnili na polu engleskom i uz pomoć ruku (jer većinom nisu pričali engleski) da smo turisti i spavamo unutra, bilo bi sve ok i pustili bi nas na miru.

Nekoliko puta nas je u Turskoj zaustavila njihova lokalna policija ili pobunjeničke grupe s puškama. Pregledali bi nam auto i prekontrolirali dokumente i pustili nas dalje.

Na granicama bi nam kratko pregledali što se nalazi u kombiju i pustili nas dalje. Najveći pretres kombija imali smo ironično na hrvatskoj granici na povratku kada su nam čak rekli da će pozvati i psa na droge, no kada nismo pokazivali nikakve znakove straha, pustili su nas”, sa smiješkom pričaju Ana-Marija i Alen.

Kako je obitelj reagirala kada je saznala za putovanje?

Reakcija obitelji vrlo vjerojatno će biti neprimjerena i nagovarat će te da odustaneš od ovakvog putovanja. No, to nije razlog za tvoje odustajanje. Evo kako su glavni akteri našeg intervjua riješili problem ‘bojažljive obitelji’:

Naše obitelji nisu naravno bile previše oduševljene našom idejom.

Ana-Marija je rekla kako planiramo putovati, no nije specificirala točnu dužinu putovanja. Njezina obitelj prvobitno je mislila da je to putovanje od 2-3 mjeseca što im je naravno bilo puno. Tijekom puta, u telefonskim razgovorima saznali su da će putovanje trajati malo duže.

Alenovi roditelji također nisu bili sigurni koliko će točno trajati putovanje.

Svi su se nekako bojali, osobito kad su čuli da smo u Turskoj ili Iranu. Odmah su nam javljali kako se događaju teroristički napadi po cijelom svijetu, makar i na drugom kraju.

Kada smo se čuli telefonski, stalno su nas ispitivali ‘Kada ćemo se vratiti’, a mi smo im odgovarali ‘Pa još neko vrijeme ne’, objašnjavaju Ana-Marija i Alen.

Koje ste zemlje posjetili i koje preporučujete za putovanje?

Posjetili smo 19 zemalja: Slovenija, Austrija, Češka, Poljska, Litva, Latvija, Estonija, Ukrajina, Rumunjska, Bugarska, Turska, Gruzija, Armenija, Iran, Dubai, Grčka, Lebanon, Makedonija, Srbija. U Lebanon smo išli avionom, a U Dubai brodom i samo s ruksacima (bez kombića) te smo u obje zemlje koristili Couchsurfing.

Zemlja koja nam se najviše svidjela je definitivno Iran. Zemlja je velika, pretežito pustinjska, ima dvije velike pustinje, predivne stare gradove i ostatke starih civilizacija, predivne džamije, no od svega toga najbolji su ljudi. Jako su ljubazni, vole ugostiti turiste, vole uvijek pomoći. Kada hodate ulicom, svako malo vas lokalni pozdravljaju i pitaju kako vam se sviđa u Iranu, te vas pozivaju na čaj i ručak. Jako su druželjubivi i gostoljubivi.

Jako nam se svidjela i Gruzija. Zemlja ima predivnu prirodu, a ljudi su mentalitetom slični Balkancima. Vole popiti, vole se podružiti i ugostiti strance.

Svaka zemlja ima nešto lijepo, mi smo se odlučili putovati na Istok jer nas je nekako više privlačio od zapada i zapadnih zemalja. Htjeli smo jako vidjeti Gruziju, pa smo se tako i odlučili na putovanje Istočnom Europom i Bliskim Istokom.

Istok je zanimljiv jer je kultura drugačija i jeftiniji je benzin, hrana i sve ostalo.

Osvojili su nagradu za najbolji putopisni film na Hrvatskom festivalu putnika u Šibeniku

Kada su krenuli na ovo zanimljivo putovanje u planu su imali stvoriti blog na kojem bi dijelili svoju inspirativnu priču. Iako je blog podignut i uređen, priznali su nam da nisi bili baš ažurni u tom segmentu.

“Blog je bio iz zabave, pratili su nas naši prijatelji, ljudi koje smo putem upoznali i ovako neki ljudi koji su naletjeli na našu stranicu. Nismo ništa zarađivali, no nismo se niti potrudili oko tog djela”, rekli su nam.

Za razliku od bloga, vrlo ažurni bili su u stvaranju filmića s destinacija koje su posjetili. Po završetku putovanja, te su filmiće spojili u jedan kvalitetan film, a kasnije za to i osvojili vrlo vrijednu nagradu za najbolji putopisni film na Hrvatskom festivalu putnika. Evo što kažu:

“Dobili smo nagradu za najbolji putopisni film na Hrvatskom festivalu putnika u Šibeniku, nagrada Dijane Klarić. Prijavili smo se sasvim slučajno kada smo čuli da postoji taj festival, nismo ništa očekivali, no na kraju smo i pobijedili. Upoznali smo zanimljive ljude koji također vole putovati i dobro se zabavili.”

Koji su planovi varaždinskih kombi putnika u budućnosti?

Alen trenutno ima dvije firme. Jedna se bavi grafičkim dizajnom, oslikavanjem vozila i izradom reklama, a druga uglavnom izradom audio-vizualnog sadržaja i snimanjem video spotova.

Ana-Marija je po struci socijalni pedagog i trenutno radi u jednoj osnovnoj školi.

“Nismo baš klasičan par. Dok neki razmišljaju o ženidbi, zarukama, djeci i gradnji kuće mi razmišljamo kako zaraditi što više novaca i ponovo otići na jedno još duže putovanje.

Lagano planiramo sljedeće putovanje koje bi trebalo također biti malo duže. Malo preuređujemo kombić. Još nemamo neki veliki plan, osim da želimo i dalje putovati i još puno toga vidjeti.

Svijet je velik i želja nam ga je istražiti.

Putovanje nam je promijenilo način razmišljanja, pa tako sada ne razmišljamo kao prosječan par. Nije nam prioritet naći stalan posao, dići kredit, kupiti stan ili kuću i sve ostalo što prosječan par želi…mi imamo naš kombić i želja nam je putovati i istražiti što više zemalja.

Svima koji bi htjeli putovati, naša jedina poruka je da počnu. Nema izlika. Za putovanje nije potrebno puno novaca, potrebna je hrabrost i izlazak iz sigurnosti.

Novac se uvijek može zaraditi, a vrijeme se ne može vratiti. Život je jedan i treba ga iskoristiti!” rekli su Ana-Marija i Alen.

Planiraš li i ti uskoro kakvo veće putovanje? Sviđa ti se ideja o putovanju kombijem? Napiši u komentar!